{"id":281,"date":"2016-08-10T21:00:29","date_gmt":"2016-08-10T20:00:29","guid":{"rendered":"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/?page_id=281"},"modified":"2020-05-19T20:07:16","modified_gmt":"2020-05-19T19:07:16","slug":"jedno-putovanje-kroz-rijecku-nahiju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/jedno-putovanje-kroz-rijecku-nahiju\/","title":{"rendered":"Jedno putovanje kroz Rije\u010dku nahiju"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Ovaj tekst je objavljen u nekada\u0161njem dnevniku &#8220;Republika&#8221;, autor je \u017deljko Vukmirovi\u0107.<\/strong><\/em><\/p>\n<p>=================<\/p>\n<p>Rijeka Crnojevi\u0107a, mjesto koje je nekad bilo najve\u0107i pazar i brojalo 40 gospodskih ku\u0107a.<\/p>\n<p>Sve ovo \u0161to slijedi po\u010dinje 15 kilometara daleko od Podgorice, u pravcu Cetinja. Ta\u010dno, na op\u0161tinskim granicama. I samo jedno skretanje lijevo, predstavlja prvu stranicu ispisivanja jedne sasvim druga\u010dije pri\u010de koju nije mogu\u0107e prona\u0107i na bilo kojoj drugoj destinaciji, ma koliko se tro\u0161ila ta kilometra\u017ea. Nema \u0161anse. Samo ovdje. Rije\u010dka nahija, op\u0161tina Cetinje<\/p>\n<p>Prvo, selo Rva\u0161i.<\/p>\n<p>Samo malo poslije Carev laza, jednog starog spomenika, jednog novijeg spomenika, jednog sje\u0107anja na 1712. godinu, to mjesto i jednu crnogorsku pobjedu koja je promjenila istoriju.<\/p>\n<p>Vrijeme za pominjanje starih bratstava \u2013 Strugari, \u0160ofranci, Gazivode, Jovi\u0107evi\u0107i, Kosti\u0107i, Jablani, Jankovi\u0107i. I na Vukotin krst Radunovi\u0107i.<\/p>\n<p>Dalje, nevelikim putem sti\u017ee se do obale Skadarskog jezera.<\/p>\n<p>Jedan krak odvodi do sela Bobija i Dodo\u0161i.<\/p>\n<p>Onaj pravo, prema selu Karu\u010d.<\/p>\n<p>Nekada, bilo je to samo malo ribarsko odredi\u0161te na kojem su ku\u0107e podizali seljani Rva\u0161a i Dru\u0161i\u0107a, koji su te proistorije koristili za skladi\u0161tenje \u017eita sa polja, odlaganje ribarskog alata i su\u0161enje ribe.<\/p>\n<p>O tome, govori starosjedeteljka sela, Ljubica Strugar.<\/p>\n<p>\u201cKada su se ku\u0107e ovdje podizale bilo je mjesta tek da se krok od praga napravi. Ne vi\u0161e od toga. Ako je i bilo koja me\u0111a izme\u0111u ku\u0107a, bila je jedna ali, ni\u0111e dvije. Ovo su bile ribarske ku\u0107e, od ulova se \u017eivjelo. Oni koji su odlazili na Ceklinsko polje, \u010dunovima su do ovih ku\u0107a dopremali \u017eito i tu ga ostavljali. Kasnije, ljudi su po\u010deli da napu\u0161taju ovaj kraj, odlaze u grad. Ipak, kada je otvoreno prvih par seoskih kafana, stizali su i gosti. Pravo da ti ka\u017eem, na ovo mjesto, vas svijet bijeli je dolazio. I svi su pri\u010dali da im se svi\u0111a.\u201d<\/p>\n<p>Uz nju, jedini stalni stanovnici sela Karu\u010d su bra\u0107a Kosti\u0107, Krcun i Mi\u0107un. U njihovom seoskom domu, svojevremeno su ugo\u0161\u0107avali i pokojnog \u017divka Nikoli\u0107a, filmskog re\u017eisera koji je za snimanje skoro svih svojih filmova i televizijskih serija birao, upravo, Karu\u010d. Naravno, na ovom mjestu je neizostavno spominjanje jednog jarca kojeg su bra\u0107a Kosti\u0107 imali, onog \u010duvenog \u0160arova, od 70 i kusur kila, koji je, kad bi mu se ljudski ponudilo, znao i cigaretu da popu\u0161i. Vele, iz meraka, \u0161to mu je milo bilo. Snimke o tome i danas posjeduje televizijski snimatelj i \u010dovjek iz ovog kraja, Mijo Strugar.<\/p>\n<p>Selo Dru\u0161i\u0107i nalazi se nekoliko kilometara dalje, na zemlji prepoznatoj kao najve\u0107a pitomina, gdje se nalaze najbolji nahijski vinogradi.<\/p>\n<p>U stvari, ovo mjesto je progla\u0161eno kao vinogradarski region, dok je Slobodan Jankovi\u0107 uz podr\u0161ku ovda\u0161njih seoskih vinogradara, bio inicijator formiranja Udru\u017eenja, za promociju doma\u0107eg vina i rakije, te o\u010duvanje starih seoskih doma\u0107instava. Sve za afirmaciju geografskog porijekla i brenda \u2013 Dru\u0161i\u0107ko vino.<\/p>\n<p>Sa ovog mjesta, slijedi jo\u0161 nekoliko kilometara puta.<\/p>\n<p>Pravac, Rijeka Crnojevi\u0107a. Uz par uobi\u010dajenih lakat krivina i jedan pogled niz Pavlovu stranu, pored sela Meterizi. Ta\u010dno do mjesta koje je nekad bilo najve\u0107i pazar i brojalo 40 gospodskih ku\u0107a. Nekad.<\/p>\n<p>Ve\u0107 dugo, mada je i rije\u010d predugo u igri, to je slika koju upotpunjuje ono grdilo od jednog industrijskog dimnjaka, tik uz ruinirano i totalno zaboravljeno prebivali\u0161te kralja Nikole, zvano \u201cpalac\u201d, od italijanske rije\u010di \u201cpalaco\u201d, u prevodu \u2013 palata. I u blizini jednog visokog palminog drveta, kao i onog prelijepog tamnozelenog stable zvanog \u201cmajska ru\u017ea\u201d koje je sam kralj donio i odredio mu ovo mjesto.<\/p>\n<p>Za prve porodice koje su naseljavale Rijeku Crnojevi\u0107a smatraju se \u0110ura\u0161kovi\u0107i, Stijepovi\u0107i, Jankovi\u0107i, Jovi\u0107evi\u0107i, Ra\u017enatovi\u0107i, Pejovi\u0107i, te Fati\u0107i i Kadi\u0107i, trgovci Gali\u010di\u0107i i kova\u010di Ad\u017eovi\u0107i.<\/p>\n<p>Plus, rodna ku\u0107a Svetog Petra I Cetinjskog.<\/p>\n<p>A tu je i Danilov most. I uz njega, jedna stara pri\u010da.<\/p>\n<p>Po izgradnji mosta i skidanju &#8221;\u0161alunga&#8221;, srednji dio se prosuo u vodu. I tada je, knjaz Danilo, zatra\u017eio od majstora i graditelja da na jednom od lukova naprave &#8221;ku\u010dicu&#8221;.<\/p>\n<p>Onako, da se na\u0111e. Pa, \u010demu ku\u010dica, gospodaru?<\/p>\n<p>&#8221;Da ve sve od reda povje\u0161am ako se jo\u0161 jednom most prospe u vodu.&#8221;<\/p>\n<p>Ipak, ku\u010dica se nije postavljala. A ni most se nije prosipao. Samo je pri\u010da ostala, za vazda.<\/p>\n<p>I jo\u0161 ne\u0161to, za vazda.<\/p>\n<p>Iznad Rijeke, Rije\u010dki grad. I mjesto \u0111e je na jednoj bijeloj kamenoj plo\u010di ne\u0161to zapisano. Naravno, za vazda.<\/p>\n<p>&#8221;Ovdje je osnovana obodska \u0161tamparija od koje ostade prva knjiga Oktoih zapo\u010deta 1493. \u2013 zavr\u0161ena 4. januara 1494. godine&#8221;.<\/p>\n<p>A onda, jo\u0161 dalje.<\/p>\n<p>Iznad grada, starim kraljevskim putem \u0161to se uvija oko uzvi\u0161enja.<\/p>\n<p>Pravo u srce Rije\u010dke nahije.<\/p>\n<p>Selo Ceklin.<\/p>\n<p>Donji I Gornji.<\/p>\n<p>\u0110e su bratstva \u0110ura\u0161kovi\u0107a, Pejovi\u0107a, Jovi\u0107evi\u0107a, Lopi\u010di\u0107a, Strugara, Vukmirovi\u0107a, Ma\u0161anovi\u0107a, Vujanovi\u0107a, Tatara.<br \/>\n\u0110e postoji crkva podignuta jo\u0161 1510. godine, \u0111e je bio prvi kolski put i prije Drugog svjetskog rata jedan Dom culture, \u0111e je moglo da sjedne i do 500 ljudi\u2026a i \u0111e je ona crkva na Ko\u0161\u0107ele, sagra\u0111ena za 24 sata, na istom mjestu \u0111e se 1941. godine pred 58 ustanika predalo 800 okupacionih vojnika, na teritoriji sela iz kojeg \u0107e u tom ratu poginuti 118 druga\u2026 I ba\u0161 tog sela iz kojeg su na Skadar po\u0161li njih 52 iz tri bratstva, \u0110ura\u0161kovi\u0107a, Pejovi\u0107a i Jovi\u0107evi\u0107a.<\/p>\n<p>I gdje sada nema ni pet ku\u0107a u kojima se \u017eivi.<\/p>\n<p>A onda, put Ljubotinja.<\/p>\n<p>Najprije, selo Za\u010dir. Kod Kalu\u0111erovi\u0107a, Markovi\u0107a koji su tu jo\u0161 od vremena Ivan bega, bratstava Kusovaca, \u0110urovi\u0107a i Kolinovi\u0107a. I \u0111e se nalazi spomenik serdarima \u0160krnji i Niku Kusovcu.<\/p>\n<p>Pa, Dubova. I ku\u0107e Joveti\u0107a, \u0160o\u0107a i Mila\u0161evi\u0107a.<\/p>\n<p>Sve do Smokovca, \u0111e su Ivanovi\u0107i, Rak\u010devi\u0107i i Zlotvorovi\u0107i.<\/p>\n<p>Tek, tako se sti\u017ee i do Ljubotinja.<\/p>\n<p>U Bogute, tamo \u0111e su Vuki\u0107evi\u0107i, Drecuni, \u0110ura\u0161evi\u0107i, Vujanovi\u0107i, Pejakovi\u0107i, Marki\u0161i\u0107i.<\/p>\n<p>Onda, u Mu\u017eovi\u0107e.<\/p>\n<p>Kod Radomana, Vujovi\u0107a, \u0106etkovi\u0107a, Petranovi\u0107a, Prlja i \u0160abana.<\/p>\n<p>Mala pauza. I jedno mjesto da se parkira auto, u blizini ku\u0107e \u010dika Bla\u017ea Vujovi\u0107a. Tek da se spozna pone\u0161to o jednom pravom doma\u0107instvu ovoga kraja i neveseloj \u010dinjenici da osim njega i njegove \u017eene Ljubice, te prvih kom\u0161ija Veka i Radu\u0161e Radoman, u ovom selu nema stalnih \u017eitelja. A i da je \u010dika Bla\u017eo zaboravio da igra preferans jer, nema tre\u0107eg\u2026<\/p>\n<p>U Vignjevi\u0107ima su Dap\u010devi\u0107i, Bo\u0161kovi\u0107i, Nikinovi\u0107i kao jedno od najstarijih bratstava, Lubarde, Nikoli\u0107i, Crvenko i Kamban.<\/p>\n<p>I Prekornica, \u0111e su Vu\u010dkovi\u0107i, Lali\u010di\u0107i, Banovi\u0107i i Ratkovi\u0107i.<\/p>\n<p>Onda Ga\u0111i, kod \u0110ukanovi\u0107a, Radanovi\u0107a, \u0110ura\u0161evi\u0107a, Vuka\u0161evi\u0107a, Ljutica (koji su se doselili iz Crmnice \u2013nap.a) i Ba\u0161a.<\/p>\n<p>U selu Radomir, samo su Vojvodi\u0107i.<\/p>\n<p>A u Gra\u0111anima, Kne\u017eevi\u0107i, Popovi\u0107i, Petrovi\u0107i, Mihaljevi\u0107i, Bajkovi\u0107i, Vukovi\u0107i, Barjamovi\u0107i, Crnojevi\u0107i i Ivanovi\u0107i.<br \/>\nI to bi bio taj put. Za ponovno otkrivanje i podsje\u0107anje da bez svih ovih sela i bratstava koja u njima \u017eive ili su \u017eivjeli, od Crne Gore ne bi bilo ni slova. I to nije nikakva tajna\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ovaj tekst je objavljen u nekada\u0161njem dnevniku &#8220;Republika&#8221;, autor je \u017deljko Vukmirovi\u0107. ================= Rijeka Crnojevi\u0107a, mjesto koje je nekad bilo najve\u0107i pazar i brojalo 40 gospodskih ku\u0107a. Sve ovo \u0161to slijedi po\u010dinje 15 kilometara daleko od Podgorice, u pravcu Cetinja. Ta\u010dno, na op\u0161tinskim granicama. I samo jedno skretanje lijevo, predstavlja prvu stranicu ispisivanja jedne sasvim [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[15,14,13],"class_list":["post-281","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog","tag-rijecka-nahija","tag-rijeka","tag-rijeka-crnojevica"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=281"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":282,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281\/revisions\/282"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=281"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=281"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=281"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}