{"id":55,"date":"2015-04-01T19:06:31","date_gmt":"2015-04-01T18:06:31","guid":{"rendered":"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/?page_id=55"},"modified":"2021-09-11T16:20:47","modified_gmt":"2021-09-11T15:20:47","slug":"karuc","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/karuc\/","title":{"rendered":"Karu\u010d"},"content":{"rendered":"
\"\"
Panorama Karu\u010da<\/figcaption><\/figure>\n

Rva\u0161i izlaze na Skadarsko jezero preko ribarskog zaseoka, Karu\u010d. Karu\u010dko oko sa dubinom od 44 metra je najdublja ta\u010dka Skadarskog jezera. U Oku i okolini se nalazi ve\u0107i broj podvodnih izvora, od kojih je najve\u0107i Vola\u010d, koji izvire iz Vola\u010dke jame.<\/p>\n

Na oko kilometar od Karu\u010dkog oka, u blizini ostrva Crna glavica, vode jezera skrivaju parobrod “Skenderbeg”, koji na dnu Skadarskog jezera po\u010diva od 1942. godine. Kad je vodostaj jezera nizak, krajem ljeta, a voda bistra, na nekoliko metara ispod povr\u0161ine vode se mo\u017ee nazrijeti silueta broda, koji le\u017ei na lijevom boku, okrenut u smjeru jugozapada.<\/p>\n

Parobrod je izgra\u0111en u Trstu 1916. godine, u brodarskoj kompaniji “Austrian Lloyd Trieste” u brodogradili\u0161tu “Arsenal Triestino”. Parobrod je odmah po izgradnji kupio trgovac Stefan Curani iz Skadra. Od 1924. do 1927. godine bio je u vlasni\u0161tvu \u201eJadransko-skadarske plovidbe\u201c, nakon toga ga otkupljuje A.D. \u201eBoka\u201c, a 1934. godine A.D. \u201eZetska plovidba\u201c. Tokom cijelog tog vremena, za razli\u010dite vlasnike, svakodnevno je prevozio putnike i hranu na relaciji Rijeka Crnojevi\u0107a \u2013 Skadar. U Prvom svjetskom ratu slu\u017eio je Austriji, zatim Kraljevini Jugoslaviji, da bi ga po\u010detkom 1941. godine Italijani pripojili svom plovnom parku, do 12. februara 1942. godine, kad su ga borci bataljona \u201dCarev Laz\u201d, nakon kra\u0107e borbe, zarobili i potopili bez o\u0161te\u0107enja, otvaranjem ventila.<\/p>\n

“Skenderbeg” je bio 21.10 metara duga\u010dak i 5.30 metara \u0161irok, nosivosti 20 tona i gaza 0.7 metara, sa posadom od \u0161est \u010dlanova, a parni agregat je imao 80 konjskih snaga.<\/p>\n

\"\"
Parobrod “Skenderbeg”<\/figcaption><\/figure>\n

Poslije rata, dva poku\u0161aja izvla\u010denja “Skenderbega”, 1946. i 1952. godine, su zavr\u0161ena neuspjehom, zbog nedovoljno sna\u017ene tehni\u010dke opreme. Nedavno je \u201eSkenderbeg\u201c u\u0161ao u formalnu proceduru za sticanje statusa za\u0161ti\u0107enog kulturnog dobra.<\/p>\n

Nad Karu\u010dom i Karu\u010dkim okom dominira kula Petra I Petrovi\u0107a Njego\u0161a, zna\u010dajan istorijski spomenik Rva\u0161a, u narodu naj\u010de\u0161\u0107e nazivana Karu\u010dka kula ili Vladi\u010dina kula ili Vola\u010dka kula. Poslije Drugog svjetskog rata, Kuli je dva puta obnavljan krov, ali, kako nije privedena nikakvoj namjeni, stalno je propadao i danas je to, na\u017ealost, obi\u010dna razvalina.<\/p>\n

Sveti Petar je u toku zime \u010desto boravio na Karu\u010du. Zbog blage klime, dosta puta Bo\u017ei\u0107 je do\u010dekivao u ovom svom zimovniku. Kada su Ceklinjani dolazili da mu \u010destitaju Bo\u017ei\u0107, donosili su mu hrastove badnjake. On ih je tada savjetovao da mu, umjesto hrastovih, donose badnjake od stabla vinove loze. Naime, hrast je na ovom podru\u010dju rijetko drvo i trebalo ga je za\u0161tititi od sje\u010de, a stabla vinove loze u ovom vinogradarskom kraju mogu se bez \u0161tete koristiti, jer se prilikom rezidbe loza posje\u010de dosta suvih stabala.<\/p>\n

Interesantna je pri\u010da koja se odnosi na Kulu Svetog Petra i na njegovu kletvu kojom je prokleo Ceklinjane. Kada je ceklinski knez Marko Lopica (Lopi\u010di\u0107) u ime ceklinskog plemena otkupio od turskih begova Ceklinske ribolove na Skadarskom Jezeru, otkupio je i oko Vola\u010d. Ceklinjani se nijesu slo\u017eili da otkupljuju i ovo oko, pa je Marko Lopica po\u0161ao u Maine i obratio se vladici Savi Petrovi\u0107u za pomo\u0107. Vladika Sava je otkupio oko Vola\u010d za potrebe Cetinjskog manastira. Sveti Petar je imao neku malu ku\u0107icu iznad Vol\u010da i povremeno je boravio u njoj. Ceklinjani su se brzo pokajali \u0161to i Vola\u010d nijesu otkupili, pa su poku\u0161ali istisnuti Svetog Petra i zapalili su mu tu ku\u0107icu. Sveti Petar se naljutio na Ceklinjane i te\u0161ko ih je prokleo. Desilo se da su Ceklinjane, poslije ovog prokletstva, zadesile nekolike te\u0161ke nesre\u0107e, jedna za drugom. Upla\u0161eni od njegove kletve, Ceklinjani se dogovore da po\u0161alju delegaciju kod Svetog Petra s molbom da skine kletvu sa njih, a za uzvrat, obe\u0107ali su mu da \u0107e mu oni sagraditi novu ku\u0107u, i uz to, da mu poklanjaju i oko Karu\u010d.[1]<\/a> Sveti Petar je prihvatio molbu Ceklinjana, ali nije prihvatio na dar oko Karu\u010d, ve\u0107 je obavezao Ceklinjane da od ulova iz Karu\u010da daju Cetinjskom manastiru svaki sedmi sak ribe (sak je vrsta mre\u017ee u kojoj se dr\u017ei ulovljena riba).[2]<\/a><\/p>\n

\"Zaseok
Karu\u010d; na uzvi\u0161enju se vide zidine kule Sv. Petra, a iza Kule je izvor Vola\u010d<\/figcaption><\/figure>\n

Ne zna se kada je ta\u010dno sagra\u0111ena Vladi\u010dina Kula na Karu\u010du. Poznato je da su je zidali zajedno i Ceklinjani i Vladika Petar I. Jedno vrijeme u ovom zdanju bila je otvorena prva osnovna \u0161kola u Donjem Ceklinu. U Dr\u017eanom arhivu Crne Gore postoji \u0160kolski ljetopis za 1888\/89. godinu, u kojemu je, pored ostalog, zapisano i ovo: \u00ab\u0160kola na tako zvanom poluostrvu Karu\u010du ne zna se ba\u0161 fakti\u010dno kada je i koje godine zidana. Samo zna se tek toliko, da je polovinu od iste gradio Mitropolit Petar I-vi (Sv. Petar), a ostalu polovinu zidali su Ceklinjani, podjednakim porezom za zimnji dvorac istome Mitropolitu Petru, \u0111e je stanovao od prilike po narodnom predanju od novembra pa do marta… Pri zidanju istoga dvorca upravljao je gra\u0111evinom sam Mitropolit Petar, a nastojavao je svednevno tako-zvani Belo \u010colov. Dvorac je ude\u0161avao prema onda\u0161njem stanju i potrebama, tako da se na sva \u010detiri duvara ostavilo 50 argata, a 100 pu\u0161karica i to; kako iznutra na svaku argatu mogu po dva vojnika stajati, a spolja izme\u0111u obije pu\u0161karice ima po jedno po metra rastojanja… Upr. \u0161k. Karu\u010dke Mihaile K. Popovi\u0107, u\u010ditelj \u00ab [3]<\/a><\/p>\n

Poznato je da je u doba Svetog Petra u Crnoj Gori bila veoma ra\u0161irena krvna osveta. Sveti Petar je mirio zava\u0111ene porodice, bratstva i plemena putem svojih kletvi od kojih se narod veoma pla\u0161io. Postojalo je vjerovanje u narodu da se njegove kletve obi\u010dno i ostvaruju. Na tu temu postoji legenda o tome kako je poku\u0161ao pomiriti dvije zava\u0111ene porodice, Strugar i Kosti\u0107 \u2013 Tur\u010dinovi\u0107 u Rva\u0161ima. Prilikom boravka na Karu\u010du, Sveti Petar je pozvao doma\u0107ine obije porodice kod sebe i uspio je da ih pomiri. Poslije pomire, oba doma\u0107ina su se zajedno vra\u0107ali ku\u0107ama. Putuju\u0107i zajedno, ponovo je izme\u0111u njih do\u0161lo do prepirke i sva\u0111e. U toj ponovljenoj sva\u0111i, ovaj Kosti\u0107 \u2013 Tur\u010dinovi\u0107 ubije Strugara. Kada je ova vijest stigla do Svetoga Petra, prokleo je Kosti\u0107a \u2013 Tur\u010dinovi\u0107a rije\u010dima: \u00bbDabogda mu nikad vi\u0161e ne pucala\u00ab! Neko, ko je bio u njegovom dru\u0161tvu i ko je poznavao porodicu ubice, upozorio je Svetog Petra: \u00bbA ne tako, Gospodare, za ime Boga. Te\u0161ko ste ga prokleli. Znate li da u toj ku\u0107i danas visi osam pu\u0161aka o klin\u00ab? (Ubica je imao sedam sinova). Na to je Sveti Petar odgovorio: \u00bbPa dobro, kad je tako, neka im ostane jedna pu\u0161ka u ku\u0107i\u00ab. Protekom vremena, ta brojna porodica svedena je na jednu mu\u0161ku glavu i to se ponavljalo iz generacije u generaciju. Potomak ove porodice danas \u017eivi u Argentini. Prije 20 godina, srio sam se sa njim u Beogradu, u ku\u0107i moga strica generala dr Ilije Filipova Kosti\u0107a. Nije nam znao mnogo re\u0107i o svojim precima, ali nam je kazao da su i njegov \u0111ed i otac bili jedinci, da je on jedinac i da ima sina jedinca.<\/p>\n

Reference:<\/strong><\/p>\n

[1]<\/a> Prema nekim podacima Ceklinjani su odmah po\u0161li za Gospodarom i pristigli su ga na Dobrsku Plo\u010du.<\/p>\n

[2]<\/a> Neki autori navode da Manastiru pripadaju, pored Vol\u010da i Karu\u010d i Kalu\u0111erovo Oko, a neki, pored Vol\u010da, pominju samo Kalu\u0111erovo Oko.<\/p>\n

[3]<\/a> Ljetopisi osnovnih \u0161kola u Knja\u017eevini Crnoj Gori (1885-1908) \u2013 Zbornik dokumenata; Priredio Predrag Vuki\u0107; Ljetopis osnovne \u0161kole na Karu\u010du iz 1889; <\/em>Dr\u017eavni arhiv Crne Gore, 2003, str. 78 i 82.<\/p>\n

U tekstu koji ste upravo pro\u010ditali, dio koji se odnosi na zimovnik Svetog Petra, je preuzet iz knjige “Zapisi”, autora Branka Vladova Kosti\u0107a iz Rva\u0161a
\n(IP “Va\u0161a knjiga”, Beograd i “Pegaz”, Bijelo Polje, 2005)<\/strong><\/p><\/blockquote>\n