CAREV LAZ<\/p>\n
Uspomena na slavnu pobjedu Crnogoraca nad Turcima 1712. godine i na juna\u010dke borbe crnogorskih partizana za slobodu 13. jula 1941. godine<\/p><\/blockquote>\n
Pored platoa Belvedera, na kome je postavljen spomenik, prolazio je jedini kolski put od Podgorice za Cetinje, pa se ta lokacija u\u010dinila najpogodnijom za postavljanje spomenika. Drumska magistrala Podgorica \u2013 Cetinje koja sada prolazi ba\u0161 kroz Carev Laz, izgra\u0111ena je mnogo kasnije.<\/p>\n Prije ulaska u Carev Laz sa lijeve strane magistralnog puta nalazi se brdo Crna Glavica i skretnica sa magistrale na stari Cetinjski put prema Rijeci Crnojevi\u0107a. Zatim slijede manja brda: Gomila, Mali Dra\u010d i Velji Dra\u010d, a u produ\u017eetku su Piperi, kao zaseok susjednog sela Dobrska \u017dupa. Jugozapadno, tako\u0111e s lijeve strane, ali vi\u0161e udaljeno od magistrale (oko 800 m. vazdu\u0161ne linije) nalaze se brda: Rva\u0161ka Strana, Pr\u017enik i Tmor. Sa desne strane magistralnog puta, naspram Crne Glavice je planina Leperi\u0107, a dalje prema Cetinju, brdo Vranj, a u produ\u017eetku, malo sjevernije, brdo Motovilo. Gotovo na sredokra\u0107i izme\u0111u Vranja i Pr\u017enika, ali istureno naprijed prema zapadu, odnosno u pravcu Cetinja, nalazi se voda Vlahinja. To je podru\u010dje Meteriza, odnosno Dobrske \u017dupe (vidi topografsku kartu u nastavku).<\/p>\n Prije izgradnje kolskog puta Podgorica-Cetinje krajem 20. vijeka, kroz Carev Laz je prolazio jedini pje\u0161a\u010dki put za Cetinje od pravca Podgorice. Na samom ulasku u Carev Laz, sa ju\u017ene strane, nalaze se dva zaseoka sela Rva\u0161i, koji se zovu: Zaimovina i Gospo\u0161tine. Nekoliko mje\u0161tana Rva\u0161a i danas u podru\u010dju Careva Laza imaju svoju \u0161umu i livade.<\/p>\n Godine 1947. kao u\u010denik Osnovne \u0161kole u Rva\u0161ima, u sklopu nastavnog plana, zajedno sa na\u0161om u\u010diteljicom Ljubicom (Andrijinom) Jovi\u0107evi\u0107, iz Rva\u0161a, napravili smo izlet u Carev Laz. Tada nam je u\u010diteljica, pored ostalog, objasnila da su na tom mjestu Crnogorci, na \u010delu sa vladikom Danilom, 1712. godine te\u0161ko porazili tursku vojsku, koja je bila krenula prema Cetinju s namjerom da zapali i poru\u0161i Cetinjski manastir i pokori Crnu Goru. U\u010diteljica Ljubica nam je objasnila da pojam \u00bblaz\u00ab ili \u00bblazina\u00ab ozna\u010dava parcelu nekada \u0161umovitog zemlji\u0161ta na kojoj je \u0161uma potpuno iskr\u010dena. Po\u0161to je Careva (Sultanova) vojska, prema narodnom predanju, bila tako posje\u010dena od strane Crnogoraca, od tada se to mjesto zove Carev Laz.<\/p>\n Osim toga, \u010duli smo da je turska vojska brojala 60 hiljada, a da je vladika Danilo imao osam hiljada Crnogoraca. Crnogorska vojska bila je podijeljena u tri odreda. Jednim odredom komandovao je Vuk Mi\u0107unovi\u0107, drugim Janko \u0110ura\u0161kovi\u0107, a tre\u0107im vladika Danilo. Vuk Mi\u0107unovi\u0107 i Janko \u0110ura\u0161kovi\u0107 sa svojim odredima zaposjeli su brda Vranj i Pr\u017enik, koja ograni\u010davaju prostor kroz koji je morala pro\u0107i turska vojska na putu za Cetinje. Vladika Danilo je sa svojim odredom zaposio \u010deoni prostor oko vode Vlahinje. Vodi\u010d turskoj vojsci bio je Vuk Raslap\u010devi\u0107, koji je bio u dosluhu sa Crnogorcima i znao je raspored njihovih zasjeda. Iznenadni napad Crnogoraca i to sa svih strana, izazvao je pometnju i zabunu kod Turaka, koji su se odmah dali u bjekstvo.<\/p>\n Topografska karta \u0161ireg podru\u010dja Carevog Laza (kliknite za ve\u0107u sliku) Legenda:<\/strong><\/p>\n Prema pri\u010di u\u010diteljice Jovi\u0107evi\u0107, Turci nijesu stigli do Cetinja, jer su tu, na Carevom Lazu potpuno razbijeni. Zato je, po njenom kazivanju, Porta odlu\u010dila da kazni Crnogorce. Dvije godine kasnije, dvostruko ve\u0107a turska vojska pod rukovodstvom Numan pa\u0161e \u0106uprili\u0107a, napala je iz vi\u0161e pravaca Crnu Goru. Pale\u0107i i ru\u0161e\u0107i sve pred sobom, \u0106uprili\u0107 je prodro na Cetinje, spalio i razorio Cetinjski manastir. Veliki broj Crnogoraca je izginuo tom prilikom, a jedan broj je uspio da se skloni na mleta\u010dku teritoriju, uklju\u010duju\u0107i i vladiku Danila i njegove najbli\u017ee saradnike. \u0106uprili\u0107 se nije du\u017ee zadr\u017eao na Cetinju, ve\u0107 se preko Pa\u0161trovi\u0107a i obalom (mleta\u010dka teritorija), vratio na tursku teritoriju.<\/p>\n Ovakvo tuma\u010denje bitke na Carevom Lazu od strane moje u\u010diteljice o\u010digledno je naslonjeno na narodno predanje, jer sam istu takvu interpretaciju imao priliku da \u010dujem od ve\u0107eg broja starijih mje\u0161tana.<\/p>\n Me\u0111utim, prema istorijskim izvorima, Ahmet pa\u0161a je 1712. godine prodro do Cetinja i spalio Cetinjski manastir.<\/p>\n Tuma\u010denje nastanka toponima Carev Laz nalazimo i kod Petra II Petrovi\u0107a Njego\u0161a. Naime, on je priredio Antologiju epskih narodnih pjesama, koja je \u0161tampana 1846. godine pod nazivom \u00bbOgledalo srbsko\u00ab. U ovu Antologiju uvr\u0161tena je i pjesma \u00bbCarev Laz\u00ab. U \u00bbPrimje\u010daniju\u00ab u kojem se daju kratka obja\u0161njenja i tuma\u010denja za pojedine pjesme i njihov nastanak stoji zapisano:<\/p>\n \u00bbLaz (lazina) zna\u010di u Crnoj Gori ono mjesto \u0111e se mnogo \u0161ume isije\u010de i na veliki prostor \u0111e sve drvo na drvo le\u017ei. Podobno ovome je turska vojska od Crnogoracah isje\u010dena me\u0111u Vlahinjom, Vranjom i Pr\u017enikom le\u017eala, i stoga se ovo mjesto Carev Laz nazvalo, \u0111e je carska vojska isje\u010dena. Ovo je najvi\u0161i boj me\u0111u Crnogorcima i Turcima bio; ov\u0111e su Crnogorci najsjajniju pobjedu nad Turcima odr\u017eali. U ovome boju ranio se vladika Danilo, poginuo Janko \u0110ura\u0161kovi\u0107 i ranio se Vuk Mi\u0107unovi\u0107, dva glavni vojvode vremena Danilova. Crnogoracah je 318 poginulo, a Turakah O\u010digledno je da je izvor za tuma\u010denje naziva Carev Laz isti, a to je narodno predanje. Ne zna se samo da li je prije nastala epska pjesma o ovoj bici, pa se usmeno predanje na nju naslanja ili je obratno.<\/p>\n Postojanje vi\u0161e toponima na prostoru oko Carevog Laza, pri\u010de koje su se prenosile s koljena na koljeno i brojne li\u010dnosti koje su nesporno \u017eivjele u to vrijeme, a njihovo u\u010de\u0161\u0107e se pominje u predanju o Carevom Lazu predstavlja splet elemenata koje istori\u010dari (s pravom) ne uzimaju u obzir kao prvorazredne izvore, ali ih ne mogu ni zaobi\u0107i kada donose svoje sudove o ovom istorijskom doga\u0111aju.<\/p>\n Pored naziva Carev Laz, za koji je ve\u0107 dato obja\u0161njenje prema narodnom predanju, postoji naziv Gospo\u0161tine. To je naziv jednog zaseoka u Rva\u0161ima, koji se grani\u010di sa Carevim Lazom, a mo\u017ee se re\u0107i i da predstavlja dio Carevog Laza. Prema narodnom predanju, kada je turska vojska upala u zasjedu Crnogoraca i bila napadnuta iznenada i sa svih strana, do\u0161lo je do pometnje u turskoj vojsci i ona se dala u bjekstvo. Oficirski sastav turske vojske nije se po\u010deo povla\u010diti istim putem kuda su do\u0161li, ve\u0107 su po\u0161li ju\u017enije, zaobilaze\u0107i klanac kroz koji su ranije pro\u0161li. Me\u0111utim, Crnogorci su ih presreli i sve ih posjekli. Po\u0161to je na tom mjestu izginula turska gospoda, to mjesto se od tada zove Gospo\u0161tina.<\/p>\n Istina, za ovaj toponim postoji i druga verzija, tako\u0111e vezana za narodno predanje. Naime, prema pri\u010danju Bo\u017eidara (Muja) Nikolina Gazivode (star 83 godine), na tom prostoru je u nekom ranijem periodu postojala crkva uz \u010dije se zidove moglo nasloniti 1200 kopalja. Ispred crkve je postojala sveta trpeza, a okolo crkve bilo je groblje. Ostaci crkve, trpeze i groblja su i danas vidljivi i taj se lokalitet sada zove Crkvi\u0161te. Po predanju, taj prostor je ranije naseljavalo pleme Malo\u0161evi\u0107i, a naziv Gospo\u0161tina poti\u010de od crkve svete Gospo\u0111e, koja je tu postojala. A. Jovi\u0107evi\u0107 i M. Strugar u svojoj knjizi \u00abSlike iz pro\u0161losti Ceklina\u00bb pominju pleme Malok\u0161i\u0107i i 300 kopalja koja su se prislanjala uz crkvu kada su se za Mali Gospo\u0111indan okupljali kod crkve.[1]<\/a> V. \u010cubrilovi\u0107 navodi da se ovo pleme zvalo Malon\u0161i\u0107i i da su se bavili sto\u010darstvom.[2]<\/a><\/p>\n Drugi zaseok Rva\u0161a, koji se nastavlja na Gospo\u0161tine prema Istoku zove se Zaimovina. Po predanju, na tom prostoru se nalazila glavnina turske komore (d\u017eebana, hrana, \u0161atori, konji i dr.). Glavni zadu\u017een za komoru bio je neki Zaim. Crnogorci su ga posjekli, a komoru zarobili. Otada je to mjesto nazvano Zaimovina.<\/p>\n Nepuna dva kilometra od Careva Laza prema Podgorici nalazi se Krnji\u010dka Kamenica. Po predanju, vladici Danilu su do\u0161li u pomo\u0107 mje\u0161tani Krnjica (mjesto na krajinskoj strani Skadarskog jezera). Njihovo mjesto okupljanja bilo je na Kamenici, pa je po njima dobila ime Krnji\u010dka Kamenica.<\/p>\n U Rva\u0161ima, na putu prema Karu\u010du, Bobiji i Dodo\u0161ima, nalazi se Braicka Me\u0111a, odnosno Braicko \u017ddrijelo (oko 3 km od Carevog Laza). Po predanju, to je bilo mjesto gdje su se okupili Brai\u0107i, koji su tako\u0111e do\u0161li da pomognu vladici Danilu, pa je po njima to mjesto dobilo naziv Braicka Me\u0111a, odnosno Braicko \u017ddrijelo.[3]<\/a><\/p>\n Meterizi, selo koje se grani\u010di sa Rva\u0161ima i Dobrskom \u017dupom, nalazi se na trasi starog pje\u0161a\u010dkog puta od Podgorice prema Cetinju i na trasi sada\u0161njeg magistralnog puta. Na podru\u010dju Meteriza nalazi se i Vlahinja (voda), koja se u narodnom predanju pominje kao mjesto na kome je vladika Danilo smjestio svoj \u0161tab i sa svojim odredom Crnogoraca \u010dekao nailazak turske vojske. Prema narodnom predanju, ime ovog sela direktno je povezano sa bitkom na Carevom Lazu. Andrija Jovi\u0107evi\u0107 i Mihailo Strugar u ranije citiranom djelu, zapisali su i ovo: \u00bb…Do 1712. g. Meterizi su se zvali Gornja \u017dupa; a te godine (1712) Crnogorci tudijen pograde Meterize (\u0161an\u010deve) za do\u010dek sera\u0161\u0107era Ahmet-pa\u0161e; zato se to mjesto od tada i prozove Meterizi…\u00ab[4]<\/a><\/p>\n Bo\u017eidar (Mujo) Nikolin Gazivoda, \u010dija se porodi\u010dna ku\u0107a nalazi ba\u0161 u Gospo\u0161tinama, pri\u010dao mi je kako je kao mom\u010de brao list u Carevom Lazu. Tamo se nalazila stara \u0161uma sa mnogo cerova i dubova. Nailazio je na mnogo \u0161upljih stabala. Takore\u0107i ni jedno stablo nije bilo zdravo. Kada je to ranije pri\u010dao starim Rva\u0161anima, oni su mu pri\u010dali kako su od svojih starih slu\u0161ali kako je u vrijeme bitke na Carevom Lazu ta \u0161uma bila jo\u0161 starija, sa mnogo debljim stablima i da su se Crnogorci sakrivali u ta \u0161uplja stabla i iz njih ubijali Turke, \u0161to je kod Turaka izazivalo jo\u0161 ve\u0107i strah i pometnju. Tako\u0111e je slu\u0161ao pri\u010du od starijih, koji su isto tako tu pri\u010du slu\u0161ali oko ognji\u0161ta od svojih starih, kako su kru\u017eile pri\u010de o sakrivenim ka\u0161etama (sanducima) zlata u predjelu Zaimovine i kako je nekoliko mje\u0161tana u razli\u010ditim vremenskim periodima poku\u0161avalo da kopa i da tra\u017ei zakopano blago, ali da nijesu ni\u0161ta nalazili. Sje\u0107a se kako su njegovi stariji ro\u0111aci pri\u010dali kako su zapamtili da su njihovi preci, prilikom pokrivanja stogova lista, tra\u017ee\u0107i kr\u0161e koje treba staviti na okapinu (pokriva\u010d), \u010desto znali re\u0107i : \u00bbDodaj mi koji kr\u0161 sa tih turskih grobova\u00ab.<\/p>\n Uz sve ovo, valja imati na umu da u vrijeme bitke na Carevom Lazu, Rva\u0161i i ostala sela u Donjem Ceklinu, jo\u0161 uvijek nijesu bila naseljena od strane Ceklinjana. Rva\u0161e, Bobiju i Ceklinske ribolove na Skadarskom jezeru, Ceklinjani su kupili od spu\u0161kih begova 20 ili 30 godina poslije bitke na Carevom Lazu. Prema tome, popri\u0161te bitke predstavljalo je te\u0161ko prohodnu pustaru. Iako je postojala neka kozja staza kao stari pje\u0161a\u010dki put od Podgorice ka Cetinju, za brojnu tursku vojsku, taj prostor je morao biti te\u0161ko prohodan.<\/p>\n Zanimljivo je ista\u0107i da se gotovo ista imena i li\u010dnosti javljaju u Njego\u0161evom \u00bbGorskom vijencu\u00ab, koji opisuje Istragu poturica iz 1702. godine i u narodnom predanju o Carevom Lazu (1712. god.): Vladika Danilo, Vuk Mi\u0107unovi\u0107, Vuk Raslap\u010devi\u0107, Janko \u0110ura\u0161kovi\u0107 i dr. I to govori o saglasnosti narodnog predanja i istorijskih izvora o doga\u0111aju i li\u010dnostima koje su u njemu u\u010destvovale.<\/p>\n Prema porodi\u010dnom predanju bratstva \u0110ura\u0161kovi\u0107a sa Gornjeg Ceklina, koje se i danas pamti, u bitci na Carevom Lazu u\u010destvovala su dva njihova pretka: Janko i Bogdan. Po tom predanju Janko je i poginuo u bitci na Carevom Lazu. Tvrdnju o pogibiji Janka \u0110ura\u0161kovi\u0107a u bitci na Carevom Lazu iznose i Andrija Jovi\u0107evi\u0107 i Mihailo Strugar.[5]<\/a><\/p>\n Prema porodi\u010dnom predanju bratstva Kosti\u0107a, njihov rodona\u010delnik, pop Kosto, po kome je bratstvo Kosti\u0107a dobilo prezime, nalazio se na vodi Vlahinji u \u0161tabu vladike Danila za vrijeme bitke na Carevom Lazu. Ovaj detalj ispri\u010dao mi je Mitar Petrov Kosti\u0107, jo\u0161 1972. godine. Naime, na\u0161 u\u017ei ogranak Kosti\u0107a, mnogi stari Ceklinjani \u010desto su zvali i Popovi\u0107i, jer smo u pet ili \u0161est pasova stalno imali po jednog popa. Tako pop Du\u0161an, pop Jovan, Pop Milo, pop Joko (poginuo u bici na Fundini 1876. godine), predstavljaju na\u0161e bliske srodnike, odnosno pretke. A ovaj spomen o popu Kostu, Mitar je na\u0161ao u jednom crkvenom zapisu 1945. godine, na zgari\u0161tu svoje porodi\u010dne ku\u0107e u Zaimovini, u Rva\u0161ima.[6]<\/a> Tada je Mitar na\u0161ao jednu bronzanu kutiju u kojoj je bio ostao sa\u010duvan zapis ispisan mastilom na hartiji. U tom zapisu nalazio se i ovaj podatak. Kutija i zapis na\u017ealost nijesu sa\u010duvani, jer je Mitar to dao svome bratu, popu Du\u0161anu, koji je kao protojerej Srpske pravoslavne crkve svoje posljednje godine \u017eivota proveo, \u017eive\u0107i sa k\u0107erkom, u Peroju kod Pule, u Istri. Na\u017ealost, pop Du\u0161an je taj zapis negdje zagubio. [7]<\/a><\/p>\n U oskudnim istorijskim izvorima iz 1712. godine, pominju se lokaliteti: Gradac, Bobija i Rijeka. Sva tri lokaliteta nalaze se sjeverno, isto\u010dno i ju\u017eno od Carevog Laza, redom kako su pobrojani. Izvori iz tog perioda, tako\u0111e, pominju, pored ostalih, i plemena Rije\u010dke i Crmni\u010dke nahije, koja je prethodno trebalo pokoriti, radi sigurnosti zale\u0111a za tursku vojsku koja je nadirala prema Cetinjskom polju[8]<\/a>. U istim izvorima se tvrdi da je prodiranje bosanskog vezira Ahmet-pa\u0161e prema Cetinju bilo pra\u0107eno sa mnogo napora i mnogo krvi, jer su Crnogorci postavljali zasjede na pogodnim mjestima, a uz to su palili sve iza sebe, tako da turska vojska nije imala ni sijena niti druge hrane za konje. Me\u0111utim, iz tih izvora proizilazi da je turska vojska ipak prodrla do Cetinja i spalila Cetinjski manastir, a da je u povratku isto tako imala zna\u010dajne gubitke, ali ne onolike kao prilikom napada. U nekim izvorima koji su nastali nekoliko decenija poslije bitke (misli se na ljetopise), pominje se povla\u010denje Crnogoraca ispred turske najezde i njihovo sklanjanje na mleta\u010dku teritoriju.<\/p>\n Meni se \u010dini vjerovatnom mogu\u0107nost da su se u tim izvorima, koji su kasnije nastajali, kao i u narodnom predanju, mije\u0161ali doga\u0111aji iz jedne i druge bitke. Za doga\u0111aje koji su se zbili na po\u010detku druge decenije 18.vijeka, vremenska razlika od dvije godine mo\u017ee biti bezna\u010dajna, pogotovu ako se ima u vidu kakve je te\u0161ke posljedice po Crnu Goru ostavio \u0106uprili\u0107ev napad i njegovo pusto\u0161enje crnogorske teritorije. Zar ne izgleda nelogi\u010dno tvrdnja da su za svega dvije godine i Ahmet-pa\u0161a (1712) i \u0106uprili\u0107 (1714) spalili i razorili Cetinjski manastir? Te\u0161ko da bi i u dana\u0161njim uslovima Manastir mogao biti obnovljen za svega dvije godine, da bi ga \u0106uprili\u0107 ponovo razorio 1714. godine. Vjerovatnije je da je Manastir razoren jedan put, ili 1712. ili 1714. godine, pa je u nedostatku pisanih izvora, u narodnom predanju do\u0161lo do mije\u0161anja zbivanja iz ova dva turska pohoda na Crnu Goru u razmaku od svega dvije godine.<\/p>\n Iako nijesam imao namjeru da dajem osvrt na to kako je Carev Laz predstavljen u knji\u017eevnosti, izgleda da je gotovo nemogu\u0107e odvojeno govoriti o istorijskim izvorima, narodnom predanju i narodnoj knji\u017eevnosti. Naime, pokazuje se, ne samo u ovom slu\u010daju, da je epska pjesma nekada bila osnov za stvaranje legende i razvoj i dogradnju narodnog predanja o nekom doga\u0111aju, a u nekim slu\u010dajevima, narodno predanje je predstavljalo osnov za nastanak epske pjesme. Zato nije na odmet podsjetiti na ocjenu koju je svojevremeno dao Vuk Karad\u017ei\u0107 da je u crnogorskim pjesmama vi\u0161e istorije nego poezije.<\/p>\n U svom osvrtu na ciklus juna\u010dkih narodnih pjesama iz Crne Gore, Vojislav \u0110uri\u0107 doslovno ka\u017ee:<\/p>\n \u00bb…Pesme su u njemu umnogom istinite. Kratke i proste, uglavnom bez poeti\u010dnih opisa, bez dugih beseda, skoro sasvim bez motiva o vilama i gavranima, one realno pevaju bojeve crnogorske s Turcima, slave samo realne li\u010dnosti i kad najmanje li\u010dnosti pominju, odr\u017eavaju topografiju radnje ta\u010dno i dosledno …\u00ab[9]<\/a>.<\/p>\n Jo\u0161 mnogo prije \u0110uri\u0107a, Njego\u0161 u svom \u00bbPredisloviju\u00ab u Ogledalu srbskom doslovno ka\u017ee:<\/p>\n \u00bb…Za crnogorske pjesne mo\u017ee se re\u0107i da se u njima sadr\u017eava istorija ovoga naroda, koji nikakve \u017eertve nije po\u0161tedio, samo da sa\u010duva svoju svobodu. Istina da poezija na nekim mjestima pone\u0161to uveli\u010dava podvige Crnogoracah; no na mnogima i va\u017enijima dr\u017ei se strogo to\u010dnosti…\u00ab[10]<\/a><\/p>\n Cilj ovog teksta nije da bilo koga uvjeri u to da se bitka na Carevom Lazu doista dogodila, nego da budu\u0107e istra\u017eiva\u010de ove teme jo\u0161 vi\u0161e motivi\u0161e da do\u0111u do pravih saznanja i sudova o ovoj bici.<\/p>\n Primjerom, koji nema nikakve veze sa Carevim Lazom, podsjeti\u0107u na zna\u010daj narodnog predanja u tuma\u010denju pojedinih toponima. Rije\u010d je o toponimu Piperi, zaseoku Dobrske \u017dupe, koji se nalazi na samom obodu Carevog Laza. Nastanak ovog toponima vodi nas na kraj 15. vijeka, dakle vi\u0161e od 200 godina prije bitke na Carevom Lazu. Ranije je navedeno kako su se Leka, prapredak \u010ditavog ceklinskog plemena, i Tijana preselili iz Pipera na Gornji Ceklin i kako je Leka ukrao Tijaninog sina iz prvog braka. Kada su Piperi otkrili kra\u0111u, organizovali se potjeru za Lekom. Me\u0111utim, Tijana je procijenila da je Leka po\u0161ao u Pipere i organizovala je grupu za srijetanje. Piperska potjera i grupa koja je po\u0161la Leki u srijetanje sreli su se na podru\u010dju Dobrske \u017dupe (koja je mnogo kasnije dobila to ime). Do\u0161lo je do pu\u0161karanja. Kada su Piperi vidjeli da je Leki pristigla pomo\u0107, vratili su se nazad, a to mjesto gdje je do\u0161lo do njihovog susreta od toga dana, pa i danas, nosi naziv Piperi.<\/p>\n I jo\u0161 jedno podsje\u0107anje za budu\u0107e istra\u017eiva\u010de ove teme. Mojkova\u010dka bitka, koju su Crnogorci vodili pod komandom Janka Vukoti\u0107a, vremenski nam je bli\u017ea (odigrala se 203 godine poslije bitke na Carevom Lazu). Dakle, rije\u010d je o bitci sa mnogo vi\u0161e istorijskih pisanih podataka i pripovijedanja, do skoro, \u017eivih u\u010desnika te bitke. I pored toga, zavisno od politi\u010dkih motiva, pojedini istra\u017eiva\u010di, to herojsko pregnu\u0107e Crnogoraca poku\u0161avaju prikazati kao nepotrebno \u017ertvovanje, jer se srbijanska vojska, navodno, ve\u0107 bila povukla prema Albaniji. Rije\u010dju, \u010ditava jedna zama\u0161na vojna operacija koja je trajala nekoliko posljednjih mjeseci 1915. godine, poku\u0161ava se svesti na trodnevni bo\u017ei\u0107ni sukob kod Mojkovca 1916. godine.<\/p>\n Narodno predanje, koje se ne mo\u017ee u cjelini odbaciti, ali ni prihvatiti bez odr\u0111enih rezervi, kao i istorijski izvori, makar i veoma oskudni, nedvosmisleno upu\u0107uju na zaklju\u010dak: Carev Laz se dogodio. Ostaje za dalja istra\u0107ivanja, da se eventualnim otkrivanjem jo\u0161 nepoznatih istorijskih izvora, pru\u017ei pouzdaniji odgovor o karakteru i obimu tog sukoba.<\/p>\n Na kraju, neka mi bude dopu\u0161teno da iznesem jedno zapa\u017eanje, mada se time izla\u017eem riziku, jer nijesam istori\u010dar. Naime, neki istori\u010dari tvrde da je Petru I Petrovi\u0107u Njego\u0161u, kao osnov za njegovu pjesmu u desetercu \u00bbCarev Laz\u00ab poslu\u017eila Istorija o Crnoj Gori, od vladike Vasilija. U potpunosti se sla\u017eem sa njihovim ocjenama o motivima kojima se rukovodio vladika Vasilije kada je pisao Istoriju o Crnoj Gori. Ali sam, za razliku od njih, vi\u0161e sklon da pretpostavim da je Petru I kao osnova za njegovu pjesmu Carev Laz, poslu\u017eilo narodno predanje, koje je mogao \u010duti od svoga \u0111eda, kao neposrednog u\u010desnika, a mogu\u0107e i od svoga oca, koji je, kao mladi\u0107 tako\u0111e mogao biti borac na Carevom Lazu, a ne samo iz Istorije vladike Vasilija. Osim toga, vladika Vasilije u svojoj istoriji[11]<\/a> pi\u0161e o 60 hiljada, a Petar I u svojoj pjesmi govori o 50 hiljada turskih vojnika. Za\u0161to bi Petar I umanjivao zasluge Crnogoraca u borbi sa nadmo\u0107nijim neprijateljem?<\/p>\n Pouzdano se zna da je Sveti Petar imao svoju ku\u0107u na Rijeci Crnojevi\u0107a, u narodu poznatu kao \u00bbVladi\u010dina ku\u0107a\u00ab. Ta ku\u0107a i danas postoji, obnovljena je i ure\u0111ena i u vlasni\u0161tvu je Mitropolije Crnogorsko-primorske. Tako\u0111e je nesporno da je Petar I imao svoj zimovnik na Karu\u010du, gdje je \u010desto boravio. Vola\u010dka kula ili Kula Petra I, kako se danas naziva Vladi\u010din zimovnik, bila je prva osnovna \u0161kola u Donjem Ceklinu. Na\u017ealost, od nje su danas ostale samo zidine. Zar nije realno pretpostaviti da je narodno predanje o bitci na Carevom Lazu, ina\u010de veoma \u017eivo u Ceklinu i Rije\u010dkoj nahiji, tako\u0111e moglo poslu\u017eiti Petru I da sastavi svoju pjesmu u desetercu ‘Carev Laz’?!<\/p>\n Reference:<\/strong><\/p>\n [1]<\/a> Andrija Jovi\u0107evi\u0107 i Mihailo Strugar, op.cit, str. 105. i 106.<\/p>\n [2]<\/a> V. \u010cubrilovi\u0107, Mlon\u0161i\u0107i pleme u Crnoj Gori, <\/em>knj. 2, Zbornik Fil. Fak. VIII, str.462. (Prema navodu u Istoriji Crne Gore, knj.3, str. 466-7).<\/p>\n [3]<\/a> Prema drugom narodnom predanju, na tom mjestu su poginula dva Braji\u0107a, koji su se uklju\u010dili u borbu Ceklinjana protiv plemena Bjelica, iz Katunske nahije, jer su Bjelice bili ovladali ovim prostorom i spu\u0161tali su se sa svojim stadima sve do Jezera, prije nego su Ceklinjani naselili podru\u010dje pored Jezera, nakon \u0161to su potisnuli Bjelice.<\/p>\n [4]<\/a> A. Jovi\u0107evi\u0107 i M. Strugar, Slike iz pro\u0161losti Ceklina, <\/em>op. cit, str. 95.<\/p>\n [5]<\/a> Isto, str. 277.<\/p>\n [6]<\/a> Porodi\u010dnu ku\u0107u Mitra i Du\u0161ana Petrova Kosti\u0107a zapalili su italijanski okupatori 1941. godine, kao i sve ostale ku\u0107e u Rva\u0161ima, u znak odmazde za postavljene barikade 13. jula 1941.<\/p>\n [7]<\/a> Ina\u010de, predmet Mitrovog i mog razgovora prije 30 godina nije bila bitka na Carevom Lazu. Tada smo razgovarali o rodoslovu bratstva Kosti\u0107a i on mi je ba\u0161 na osnovu podataka iz ovog zapisa dao dosta dragocjenih informacija. Mitar je, ne samo u na\u0161em bratstvu, nego i \u0161ire, va\u017eio kao \u017eiva enciklopedija narodnog predanja. Imao je dobru memoriju i znao je mnogo detalja iz na\u0161e bli\u017ee i dalje pro\u0161losti. Na osnovu tih podataka, ja sam u na\u0161em rodoslovu do\u0161ao do zaklju\u010dka da su se \u0110ura\u0161kovi\u0107i, Jankovi\u0107i i Kosti\u0107i, kao tri bratstva iz zajedni\u010dkog stabla Lje\u0161evi\u0107a, podijelili negdje oko 1650. godine.<\/p>\n [8]<\/a> Is<\/em>torija Crne Gore,<\/em> Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1975. knjiga 3, tom 1, str. 257.<\/p>\n [9]<\/a> Vojislav \u0110uri\u0107: Antologija narodnih juna\u010dkih pesama,<\/em> Srpska knji\u017eevna zadruga, Beograd 1992. godine, str. 95.<\/p>\n <\/p>\n![\"Spomen-plo\u010da](\"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/carev-laz-spomen-ploca.jpg\")
![\"Spomenik](\"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/carev-laz-spomenik-stara-slika1.png\")
sa vijencem koji se na spomenik polagao 13. jula svake godine<\/figcaption><\/figure>\n
\n<\/strong><\/p>\n![\"Topografska](\"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/carev-laz-mapa.jpeg\")
<\/a>\n
\n