Sa stanovi\u0161ta tipa naselja, Rva\u0161i spadaju u naselja razbacanog tipa. Prote\u017eu se od sjevera prema jugu od Careva Laza do Riba\u0161a, a posmatrano od zapada prema istoku od Meteriza do Karu\u010da. U oba pravca rastojanje je 4-5 kilometara.<\/p>\n Prvi sa\u010duvani kulturno-istorijski spomenik u Rva\u0161ima je Mala crkva, koju je sagradilo 14 porodica, krajem 18-og vijeka, poslije bitke na Krusima 1796. godine. Zakonom je za\u0161ti\u0107ena, a nalazi se pored crkve Svetog Nikole, koja je sagra\u0111ena skoro sto godina kasnije (1872. godine). Tu se nalazi i seosko groblje. Interesantan je podatak prema kome su se Rva\u0161ani dogovorili da se u krugu nove avlije ne mo\u017ee podi\u0107i ni jedna grobnica ukoliko za to ne postoji op\u0161ti konsenzus svih Rva\u0161ana. Drugim rije\u010dima, dovoljan je jedan glas protiv da osujeti takvu namjeru. I to se i danas po\u0161tuje. Bilo je nekoliko slu\u010dajeva da su mje\u0161tani, \u010dije su se stare grobnice grani\u010dile sa krugom nove avlije, prilikom renoviranja, zahvatili samo po nekoliko centimetara avlije, pa su morali to da uklanjaju poslije rasprave na sudu, bez obzira \u0161to o tom starom dogovoru ne postoji nikakav pisani dokument.<\/p>\n Jedina grobnica koja se nalazi u krugu nove avlije, ispred crkve Svetog Nikole, je grobnica proslavljenog ceklinskog junaka Kenja Stankova Jankovi\u0107a, koji je oba puta bio na \u010delu Ceklinjana, kada su osvajali grad \u2013 tvr\u0111avu \u017dabljak (Crnojevi\u0107a). Ovaj spomenik podigao je knjaz Nikola I, 1874. godine. Na nadgrobnoj plo\u010di, Knjaz je dao da se upi\u0161e posveta, uklesana u kamenu, sljede\u0107e sadr\u017eine:<\/p>\n Kenjo Stankov Jankovi\u0107<\/p>\n 1794 \u2013 1867.<\/p>\n Pod ovom grobnicom po\u010divaju kosti juna\u010dkog Srbina Kenja Stankova Jankovi\u0107a, koji je jednom 1835. a drugom 1852. na udarac grada \u017dablja\u010dkoga prvi od sviju vitezova crnogorskijeh izi\u0161ao na bedem od grada. Ovaj spomenik \u010dini Knjaz Nikola Petrovi\u0107 Kenju radi njegova vite\u0161tva i vjernosti svoga ota\u010dastva.<\/p>\n Gra\u0111en 1874. g.<\/p><\/blockquote>\n Vi\u0161e puta bio sam u prilici da od starih ljudi \u010dujem pri\u010du kako je knjaz Nikola imao obi\u010daj da u Od\u017eakliji svoga dvorca na Cetinju \u010desto okupi serdare i vojvode i razgovara sa njima. Jednom takvom prilikom pitao ih je pred kojom crkvom u Crnoj Gori je sahranjeno najvi\u0161e junaka. Jedan od glavara, \u017eele\u0107i da se dodvori Knjazu, odmah je rekao da je to crkva na \u010cevu (Knja\u017eeva \u017eena Milena bila je rodom sa \u010ceva, od Vukoti\u0107a). Drugi jedan glavar kazao je da je to crkva u Markovini (selo u Katunskoj nahiji). A onda je Knjaz rekao da je najvi\u0161e junaka sahranjeno pred crkvom Sveti Nikola u Rva\u0161ima. Kada je neko od serdara upitao Gospodara za\u0161to je to ba\u0161 crkva u Rva\u0161ima, on je odgovorio da je od 12 Ceklinjana koji su prvi put uskakali u utvr\u0111eni grad \u017dabljak, osam sahranjeno pred crkvom u Rva\u0161ima.<\/p>\n Vjerovatno ova pri\u010da ima veze sa podizanjem Kenjovog spomenika. Naime, tom prilikom, Knjaz nije tra\u017eio konsenzus Rva\u0161ana, ali mu je jedan od njih, iz bratstva Gazivoda, do \u010dijeg je mi\u0161ljenja Knjaz dr\u017eao, kazao da je trebao podi\u0107i spomenik svim Ceklinjanima koji su uskakali u \u017dabljak, a ne samo Kenju.<\/p>\n U Spomen domu u Rva\u0161ima nalazi se poseban eksponat na kome je zapisano:<\/p>\n Ovi junaci iz Rva\u0161a, bez uzmaha i bez straha, u\u010destvova\u0161e u osvajanju \u017dabljaka Crnojevi\u0107a 1835. godine, \u010dije bedeme pomo\u0107u stuba osvoji\u0161e i u grad usko\u010di\u0161e:<\/p>\n Gazivoda Marki\u0161in Ivan (Iva\u0161)<\/p>\n Gazivoda Vuk\u010dev Nikola<\/p>\n Jankovi\u0107 Stankov Kenjo<\/p>\n Kosti\u0107 Petrov Milo\u0161<\/p>\n Kosti\u0107 Peri\u0161in Mali\u0161a<\/p>\n Strugar Ivanov Prelo<\/p>\n Strugar \u0110ukanov Petar<\/p>\n \u0160ofranac Ota\u0161ev Nikola<\/p>\n U ponovnom zauzimanju \u017dabljaka 1852. godine u\u010destvova\u0161e ovi Rva\u0161ani:<\/p>\n Gazivoda Marki\u0161in Ivan<\/p>\n Gazivoda \u0110uri\u0161in Marko<\/p>\n Jankovi\u0107 Stankov Kenjo<\/p>\n Kosti\u0107 Peri\u0161in Mali\u0161a<\/p>\n Kosti\u0107 Petrov Milo\u0161<\/p>\n \u0160ofranac Petrov Mijat<\/p><\/blockquote>\n U Rva\u0161ima su ro\u0111ena dva priznata ceklinska junaka: Vuk Koi\u010din Kosti\u0107- Lje\u0161evi\u0107 i Kenjo Stankov Jankovi\u0107. \u017divjeli su u jednom vremenu, ali su pripadali dvjema generacijama. Vuk je ve\u0107 bio u poodmaklim godinama, kada je Kenjo tek nastajao[5]<\/a>.<\/p>\n O Kenju je ve\u0107 bilo govora, a za Vuka treba re\u0107i da je pripadao bratstvu Kosti\u0107a. Me\u0111utim, njegovo juna\u0161tvo i ugled u Ceklinu bili su takvi da su ga svojili i \u0110ura\u0161kovi\u0107i i Jankovi\u0107i, jer je podjela bratstva Lje\u0161evi\u0107 na \u0110ura\u0161kovi\u0107e, Jankovi\u0107e i Kosti\u0107e bila jo\u0161 svje\u017ea. Vuk je bio maloga rasta i dosta ru\u017enog fizi\u010dkog izleda. Kadasu Hercegova\u010dki glavari do\u0161li na Cetinje i htjeli da vide Vuka Lje\u0161evi\u0107a,o \u010dijem juna\u0161tvu su slu\u0161ali, da ih ne bi razo\u010darao, Vuk im je pokazao jednog svog plemenika koji je bio skladno gra\u0111en, zgodan, a uz to idobar junak. Epska pjesma \u00abUdar na Salkovinu\u00bb, objavljena u Njego\u0161evom \u00abOgledalu srbskom\u00bb po\u010dinje stihovima:<\/p>\n \u00bbBijela je pokliknula vila Iz novije istorije sela, va\u017eno je ista\u0107i da su u Belvederskim demonstracijama 26. juna 1936. godine u\u010destvovala 33 mje\u0161tana od kojih je jedan poginuo, a \u010detvorica su ranjena.[7]<\/a><\/p>\n U toku drugog svjetskog rata, iz Rva\u0161a je poginulo 16 boraca Narodno-oslobodila\u010dkog rata, tri mje\u0161tanina su strijeljana kao aktivisti NOP-a, a 16 mje\u0161tana stradali su kao \u017ertve fa\u0161isti\u010dkog terora. \u00a0Rva\u0161i su dali dva narodna heroja: Du\u0161ana Andrijina Strugara i dr Iliju Filipova Kosti\u0107a.<\/p>\n Reference:<\/strong> [2]<\/a> Na eksponatu koji se nalazi u Spomen domu u Rva\u0161ima, a u kojemu se govori o istorijatu sela, stoji da su, prije naseljavanja Ceklinjana, u Rva\u0161ima \u017eivjela bratstva Marovi\u0107i i Nikoli\u0107i.<\/p>\n [3]<\/a> Andrija Jovi\u0107evi\u0107: Rije\u010dka nahija, CID, Podgorica 1999, str. 208.<\/p>\n [4]<\/a> Dr Pavle S. Radusinovi\u0107, Naselja Stare Crne Gore-Posebni dio, op. cit, str. 281.<\/p>\n [5]<\/a> Pri\u010dao mi je Savo Sorat sa Rije\u010dkoga Grada da je Kenjova majka, Bistra, bila odiva Sorata i da je umrla kada je Kenju bilo pet godina. Kenjo je imao i mla\u0111ega brata, koji se zvao D\u017eanjo. Poslije maj\u010dine smrti, oba su kao djeca proveli jedno vrijeme na Rije\u010dkom Gradu i brigu o njima vodila je Savova prababa Make, koja je vjerovatno bila Bistrina majka. Make je do\u017eivjela duboku starost i umrla je u 105. godini \u017eivota.<\/p>\n![\"Mala](\"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/mala-crkva-rvasi1.jpeg\")
![\"Grobnica](\"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/grob-kenja-stankova-jankovica1.jpeg\")
![\"Crkva](\"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/crkva-svetog-nikole-rvasi1-768x1024.jpeg\")
![\"Zidine](\"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/zidine-kuce-kenja-stankova.jpeg\")
\nsavrh Vesca, brda visokoga,
\nter klikuje u pitomu \u017dupu,
\nu Rva\u0161e, u selo krvavo,
\na na ime Lje\u0161evi\u0107a Vuka…\u00ab[6]<\/a><\/p>\n![\"Rodna](\"http:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/rodna-kuca-vuka-koicinog-kostica.jpeg\")
\n[1]<\/a> Dr Pavle S. Radusinovi\u0107, Naselja Stare Crne Gore, posebni dio, Srpska akademija nauka i umetnosti i Narodna knjiga, Beograd, 1985, str. 281.<\/p>\n