Zimovnik Sv. Petra Cetinjskog – u narodu poznat kao Kula Sv. Petra ili Karu\u010dka kula<\/strong><\/em>.<\/p>\nPetar Prvi Petrovi\u0107 Njego\u0161, vladika i gospodar crnogorski, imao je na Karu\u010du (iznad ribolovnog oka Vola\u010d) ku\u0107icu u kojoj je \u010desto boravio, naro\u010dito u toku zime. Kada je Marko Lopica (Lopi\u010di\u0107), ceklinski knez, kupio za Ceklinjane 1734. godine kod \u017eablja\u010dkih i spu\u0161kih begova ribolovna oka u predjelu Karu\u010dke rijeke i Rijeke Crnojevi\u0107a, Ceklinjani nijesu htjeli da uzmu ribolovno oko Vola\u010d. Ovo ribolovno oko kupio je vladika Sava Petrovi\u0107 za potrebe Cetinjskog manastira. Ceklinjani su se brzo pokajali pa su zapalili ku\u0107icu Svetog Petra, nastoje\u0107i da ga odbiju od Karu\u010da. Sveti Petar je te\u0161ko prokleo Ceklinjane, a od njegovih kletvi narod se mnogo bojao. Zato su Ceklinjani poslali delegaciju kod Sv. Petra koja je molila Vladiku da skine kletvu sa njih, a oni \u0107e mu sagraditi novu ku\u0107u i pokloniti mu ribolovno oko Karu\u010d. Vladika je usli\u0161io njihovu molbu, s tim \u0161to je rekao da \u0107e ku\u0107u zajedno graditi, a ribolovno oko Karu\u010d nije prihvatio, nego je obavezao Ceklinjane da daju Cetinjskom manastiru svaki sedmi sak ulovljene ribe iz ovog oka. Kao rezultat tog dogovora, izgra\u0111en je ovaj Zimovnik Svetog Petra, u kome je on zimi \u010desto boravio. Poslije njegove smrti, ostali vladari iz dinastije Petrovi\u0107a nijesu koristili Kulu. Krajem 19. vijeka u Kuli je bila otvorena prva osnovna \u0161kola u Donjem Ceklinu.<\/p>\n
(Tekst preuzet iz knjige “Ceklinski ribolovi na Skadarskom jezeru u Crnoj Gori”, autora prof. dr Branka Kosti\u0107a, “Pegaz” Bijelo Polje, 2011).<\/em><\/p>\n2. <\/strong>Spomenik bici na Carevom Lazu 1712. godine i Trinaestojulskim ustanicima 1941. godine.<\/strong><\/em><\/p>\nDo sada poznati istorijski izvori o bici na Carevom Lazu vrlo su oskudni. Prema onome \u0161to je do sada poznato, mjesto je dobilo naziv po tome \u0161to je u toj bici Sultanova vojska posje\u010dena od strane Crnogoraca kao lazina. Na \u010delu Crnogorske vojske bio je Vladika Danilo, rodona\u010delnik dinastije Petrovi\u0107a. Dva najznamenitija junaka iz ove bitke bili su Janko \u0110ura\u0161kovi\u0107 i Vuk Mi\u0107unovi\u0107. Janko je u ovoj bici poginuo, a Vuk Mi\u0107unovi\u0107 je bio ranjen. Na plo\u010di Spomenika utisnut je sljede\u0107i tekst:<\/p>\n
CAREV LAZ
Op\u0161irniji prikaz bitke na Carevom Lazu , prema narodnom predanju, dao je prof. dr Branko Kosti\u0107 u knjizi Zapisi<\/em> (IP “Va\u0161a knjiga”, Beograd “Pegaz” Bijelo Polje, 2005. godine).3. <\/strong>Crkvi\u0161te – Pipac<\/strong><\/em><\/p>\nOstaci u temeljima stare crkve o kojoj nema mnogo podataka. Poznato je da je crkva bila podignuta prije nego \u0161to su Ceklinjani naselili priobalno podru\u010dje Skadarskog jezera polovinom 18. vijeka.<\/p>\n
4. <\/strong>Crkvi\u0161te u zaseoku Gospo\u0161tine.<\/strong><\/em><\/p>\nPo jednoj verziji narodnog predanja, zaseok je dobio to ime \u0161to je u bici na Carevom Lazu 1712. godine tu izginuo najve\u0107i broj turske gospode. Po drugoj verziji narodnog predanja, ime zaseoka poti\u010de po crkvi Sv. Gospo\u0111e, koja se tu nalazila. Crkva je sagra\u0111ena prije naseljenja Ceklinjana, koji su ovo podru\u010dje po\u010deli naseljivati oko 1750. godine. Prije njih na ovom podru\u010dju \u017eivjelo je slovensko pleme Malok\u0161i\u0107i, koji su se raselili pod pritiskom Turaka, ali i katunskog plemena Bjelice, koji su se bili spustili sa svojim stadima sve do Skadarskog jezera. Od Crkve su ostali samo temelji i obredna trpeza ispred Crkve. Prema narodnom predanju Crkva je bila velika i uz njeno rebro moglo se prisloniti 300 kopalja.<\/p>\n
5. Mala Crkva<\/em><\/strong><\/p>\nMala Crkva je kulturno-istorijski spomenik, Zakonom za\u0161ti\u0107ena. Sagra\u0111ena je krajem 18. vijeka, poslije pobjede Crnogoraca nad Turcima u bici na Krusima 1796. godine. Neki mje\u0161tani tvrde da je i ranije tu postojala crkva, a da je samo dogra\u0111en ulazni dio u kome se desno od ulaza nalaze grobna mjesta za sve\u0161tenike, a lijevo za nepoznate osobe, kao privremena pohrana.<\/p>\nMala crkva u Rva\u0161ima, sagra\u0111ena krajem 18. vijeka<\/figcaption><\/figure>\n6.Grobnica i nadgrobni spomenik Kenja Stankova Jankovi\u0107a.<\/strong><\/em><\/p>\nNadgrobni spomenik koji je podigao Knjaz Nikola Petrovi\u0107 1874. godine Kenju Stankovom Jankovi\u0107u. Na nadgrobnoj plo\u010di uklesan je u kamenu tekst sljede\u0107e sadr\u017eine:<\/p>\n
Kenjo Stankov Jankovi\u0107
Kenjo Stankov Jankovi\u0107 je nosilac vi\u0161e odlikovanja, me\u0111u kojima je i Zlatna Obili\u0107a medalja.<\/p>\n
II Obilje\u017eja<\/strong><\/h3>\n7. Ribolovno oko Vola\u010d.<\/strong><\/em><\/p>\n8. Ribolovno oko Karu\u010d.<\/strong><\/em><\/p>\n9. Izvor Balje\u0161kovica.<\/strong><\/em><\/p>\n10. Veza\u010dka pe\u0107ina.<\/strong><\/em><\/p>\nIskopavanja u pe\u0107ini je zapo\u010dela zajedni\u010dka ekipa arheologa iz Crne Gore i Engleske, kojom rukovodi Dejan Branimirov Gazivoda iz Rva\u0161a, diplomirani arheolog.<\/p>\n
11. Rodna ku\u0107a prof. dr Petra-Pera Vasovog Strugara.<\/strong><\/em><\/p>\nPero je ro\u0111en 1932. godine u Rva\u0161ima. Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161io je u Rva\u0161ima, gimnaziju na Cetinju, a Eletrotehni\u010dke studije u Beogradu. Prvi je u Crnoj Gori i me\u0111u prvima u Jugoslaviji, diplomirani student Atomske fizike . Doktorirao je na Elektrotehni\u010dkom fakultetu u Beogradu na temu: “Maksimum neutronskog fluksa kod termalnih reaktora”. Redovni je profesor Univerziteta u Beogradu. Radio je u Institutu za nuklearna istra\u017eivanja u Vin\u010di. \u017divi u Beogradu.<\/p>\n
12. Rodna ku\u0107a Vuka Koi\u010dina Kosti\u0107a a Lje\u0161evi\u0107a<\/strong>.<\/em><\/p>\nKu\u0107a je sada u vlasni\u0161tvu potomstva Arsa Krcunova \u0160ofranca. Vuk Lje\u0161evi\u0107 je bio jedan od najuglednijih Ceklinjana svoga vremena. Za njega je Sveti Petar Cetinjski jednom prilikom na Karu\u010du, dodjeljuju\u0107i mu zvanje barjaktara Ceklinskog plemena, kazao: “Ono \u0161to je do sada u Ceklinu bio Petar Andrijin Strugar, to \u0107e od danas biti Vuk Lje\u0161evi\u0107”. (Petar Andrijin Strugar, ve\u0107 je bio u poodmaklim godinama, a smatrali su ga kao jednog od najuglednijih li\u010dnosti Rije\u010dke nahije).<\/p>\n
Vuk Lje\u0161evi\u0107 je prvi sa svojom \u010detom pritekao u pomo\u0107 Kenju Stankovom Jankovi\u0107u i njegovim Ceklinjanima prilikom prve pohare \u017dabljaka (Crnojevi\u0107a) 1835. godine. Poginuo je u poznatoj bici na Salkovini 1840 godine.<\/p>\n
Petar Drugi Petrovi\u0107 Njego\u0161 napisao je pjesmu Udar na Salkovinu 1840. koja je objavljena u Ogledalu srbskom. Pjesma po\u010dinje stihovima:<\/p>\n
Bijela je pokliknula vila<\/em>Sa vrh Vezca brda visokoga<\/em>Ter klikuje u pitomu \u017dupu<\/em>U Rva\u0161e, u selo krvavo<\/em>A na ime Lje\u0161evi\u0107a Vuka…<\/em><\/p>\n13. Ku\u0107a Kenja Stankova Jankovi\u0107a<\/strong><\/em><\/p>\nKenjo je ro\u0111en u Dru\u0161i\u0107ima. Sa svojim bratom D\u017eanjom, kao djeca, jedno vrijeme su proveli u porodici Sorat na Rije\u010dkom gradu (Salca). (U Sorata je bila udata odiva Jankovi\u0107a). Kenjo se kasnije preselio i \u017eivio je u Rva\u0161ima.<\/p>\n
Ubraja se me\u0111u najpoznatije crnogorske junake svoga vremena. Ovjen\u010dao se slavom kao \u010detovo\u0111a Ceklinjana koji su dva puta, 1835. i 1852. godine, osvajali od Turaka utvr\u0111eni \u017dabljak (Crnojevi\u0107a). Oba puta Kenjo se sa svojim podvi\u017enicima, no\u0107u, peo pomo\u0107u stuba uz bedem visok 12 metara.<\/p>\n
Oba puta, na intervenciju carigradske Porte (Vlade), Crnogorci su se morali povu\u0107i iz \u017dabljaka zbog pritiska Rusije, koja je tada bila za\u0161titnica Crne Gore.<\/p>\nZidine ku\u0107e Kenja Stankova Jankovi\u0107a<\/figcaption><\/figure>\nSavjet MZ Rva\u0161i odlu\u010dio je da pokrene obnovu Kenjove ku\u0107e.<\/p>\n
14. Rodna ku\u0107a Du\u0161ana Andrijina Strugara, Narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata.<\/strong><\/em><\/p>\nRo\u0111en je 1919. godine u Rva\u0161ima, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu. U\u010diteljsku \u0161kolu zavr\u0161io je na Cetinju. Proslavio se u borbama protiv usta\u0161a i Njemaca na Livnu u decembru 1942. godine i u borbi protiv Njemaca na Vili\u0107a Guvnu 1943. gdje je poginuo kao komandir Tre\u0107e \u010dete Drugog bataljona \u010cetvrte crnogorske brigade. Za Narodnog heroja progla\u0161en je 1952. godine.<\/p>\n
(Detaljnije vidi: Enciklopedija Narodni heroji Jugoslavije, Partizanska knjiga-Beograd, Narodna knjiga-Beograd i Pobjeda-Titograd, N\/\u017d, 1982, str. 229).<\/em><\/p>\n15. Barikade na Torijunu i u \u0110ikanovi\u0107a lazinama.<\/strong><\/em><\/p>\nNa Barikadi u \u0110ikanovi\u0107a lazinama u\u010destvovali su komunisti i rodoljubi iz Rva\u0161a, a na Torijunu iz Rva\u0161a i Bobije. To su bile prve barikade 13. jula 1941. godine na komunikaciji Skadar \u2013 Tuzi \u2013Podgorica – Barutana \u2013 Rijeka Crnojevi\u0107a \u2013 Cetinje. Njihova svrha bila je da ometu prodor italijanskih trupa koje su, kao poja\u010danje Cetinju, upu\u0107ene iz Albanije. (Detaljniji podaci nalaze se u Spomen domu “13. jul” u Rva\u0161ima).<\/p>\n
16. Rapine.<\/strong><\/em><\/p>\nPredio u kome se u staro vrijeme nalazila stoljetna \u0161uma. Tu je ubrana gra\u0111a od koje su napravljene stube (iz nekoliko djelova) , uz koje su se Crnogorci popeli uz bedem \u017dablja\u010dkog grada visok 12 metara, prilikom osvajanja \u017dabljaka.<\/p>\n
17. Rodna ku\u0107a Radovana \u0110okovog Jablana<\/strong><\/em><\/p>\nRadovan je ro\u0111en u Rva\u0161ima 1933. godine. Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161io je u Rva\u0161ima, a U\u010diteljsku \u0161kolu u Nik\u0161i\u0107u. Studirao je Jugoslovensku knji\u017eevnost. Bio je najpoznatiji crnogorski i spada me\u0111u najpoznatije jugoslovenske autore radio i novinskih reporta\u017ea. Bio je urednik Radio Titograda. Napisao je deset knjiga iz oblasti beletristike i publicistike. Izvedeno mu je nekoliko drama. Dobitnik je Trinaestojulske nagrade u Crnoj Gori, koja se dodjeljuje za izuzetna ostvarenja, najve\u0107e jugoslovenske nagrade za novinarstvo i publicistiku “Mo\u0161a Pijade” i brojnih drugih nagrada i priznanja. Umro je 1990. godine.<\/p>\n
18. Stara Osnovna \u0161kola<\/strong><\/em><\/p>\nOsnovna \u0161kola je zadu\u017ebina Ilije Milo\u0161eva Strugara iz Dru\u0161i\u0107a, podignuta 1904. godine. Pored djece iz Rva\u0161a, \u0160kolu su poha\u0111ala djeca iz Bobije, Dru\u0161i\u0107a, Prevlake, Meteriza i Dobrske \u017dupe. Kada je, poslije Drugog svjetskog rata, izgra\u0111ena osmorazredna Osnovna \u0160kola na Krnjanovini, u centru Rva\u0161a, zbog nedostatka finansijskih sredstava, za krov nove iskori\u0161\u0107ena je pokrivka Stare \u0161kole, koja kasnije nije obnavljana. Sa\u010duvana je Spomen plo\u010da Zadu\u017ebinara, koja treba da na\u0111e mjesto u Spomen – domu, kada bude obnovljen.<\/p>\n
19. Rodna ku\u0107a \u0160\u0107epana Zekovog \u0160ofranca.<\/strong><\/em><\/p>\n\u0160\u0107epan je ro\u0111en u Rva\u0161ima 1880. godine. U\u010desnik je Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. Bio je komandir Rva\u0161ke \u010dete u Crnogorskoj vojsci. Imao je \u010din kapetana prve klase. Nosilac je Zlatne Obili\u0107a medalje i vi\u0161e drugih odlikovanja. Umro je 1934. godine.<\/p>\n
20. Rodna ku\u0107a \u0110uka Mi\u0107ovog Kosti\u0107a, plemenskog kapetana.<\/strong><\/em><\/p>\n21. Rodna ku\u0107a dr Ilije Filipovog Kosti\u0107a, Narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata, doktora pravnih nauka i generala JNA.<\/strong><\/em><\/p>\nNa ovom mjestu bila je rodna ku\u0107a dr Ilije Filipovog Kosti\u0107a, Narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata, doktora pravnih nauka i generala Jugoslovenske narodne armije. Ku\u0107a je stradala u katastrofalnom zemljotresu 1979. godine. Ilijini sinovci, na istom mjestu sagradili su novu ku\u0107u.<\/p>\n
Ilija je ro\u0111en u Rva\u0161ima 1911. godine. Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161io je u Rva\u0161ima, gimnaziju u Podgorici, a Pravni fakultet u Beogradu. U poznatoj Pljevaljskoj bici 1. decembra 1941. godine ostao je bez lijeve ruke, pa je najve\u0107i dio ratnog vremena proveo na partijskom radu u Bosni. Za Narodnog heroja progla\u0161en je 1953. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1964. godine. Objavio je ve\u0107i broj nau\u010dnih i stru\u010dnih radova. Pored vi\u0161e partijskih i dr\u017eavnih funkcija, bio je javni tu\u017eilac Jugoslovenske narodne armije i predsjednik Vrhovnog vojnog suda Jugoslavije. Umro je 1992. godine. Sahranjen je u Beogradu, na Novom groblju, u Aleji velikana.<\/p>\n
(Detaljnije vidi: Enciklopedija Narodni heroji Jugoslavije, Partizanska knjiga-Beograd, Narodna knjiga-Beograd i Pobjeda-Titograd, A\/M, 1982, str.405).<\/em><\/p>\n22. Zgrada u kojoj je bila smje\u0161tena Osmogodi\u0161nja \u0161kola, Spomen – dom “13. jul” i prostorije Mjesne zajednice.<\/strong><\/em><\/p>\nZgrada je stradala u katastrofalnom zemljotresu 1979. godine. Na istom mjestu podignut je monta\u017eni objekat, ali je i on propao zbog dotrajalosti. Eksponati iz Spomen – doma sklonjeni su i uskladi\u0161teni u jednom privatnom podrumu. Za o\u010dekivati je da \u0107e zgrada biti obnovljena i da \u0107e eksponati Spomen – doma “13 jul” biti ponovo postavljeni.<\/p>\n
Obradio:Dr Branko Kosti\u0107<\/strong>U Rva\u0161ima postoji vi\u0161e od dvadeset lokacija koje se mogu smatrati kulturno-istorijskim spomenicima ili zna\u010dajnim obilje\u017ejima istorijskih doga\u0111aja. Rva\u0161anin Prof. Dr. Branko Vladov Kosti\u0107 je pripremio pregled ovih lokacija i njihov bli\u017ei opis, a u pripremi je i informativna tabla koja \u0107e biti locirana u centru sela. Lokacije su prikazane i ozna\u010dene brojevima na mapi […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"page-template-full.php","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-105","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/105","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=105"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/105\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":159,"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/105\/revisions\/159"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/rvasi.me\/ceklin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=105"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
![\"Rva\u0161i\"](\"http:\/\/www.rvasi.me\/izvori\/slike\/opste\/rvasi-spomenici-i-obiljezja-pripremio-Branko-Kostic.jpg\")