Iako administrativno ne pripada Rvašima, Velja gora je upečatljiv geografski objekat, brdo vidljivo iz većeg dijela sela. U nastavku je tekst o Veljoj gori iz knjige “Iz prošlosti Lješnjana i Rovčana”, autora Vida D. Đurišića, izdanje 2004. godine.

Velja gora je uzvišenje, uglavnom krečnjačkog sastava, i spada u red niskih planina. Sa više podataka u kojima se pominje broj tri, kao da simbolizuje tri prsta, kako u detaljima što je stvorila priroda, tako i u detaljima koje su stvarali ljudi.

U narodu se mogu čuti tri imena: Velja gora, Sveta gora i Ilino brdo.

Velja gora se može dijeliti na tri dijela ili nivoa: prvi ili podnožje, drugi ili srednji i treći ili vrh.

Prvi nivo počinje od tri sela: Brežine, Rvaši i Meterizi ili od tri mjesta sa periferije tih sela: ispod Suvoga korita, od Careva laza i od Potoka. Magistrala Podgorica – Cetinje ide preko Careva laza pored samog podnožja Velje gore.

Iznad magistrale, od podnožja Velje gore, izdižu se tri brdašca zvana Leperić ili Velji krš, Lipova ili Bijela glavica i Kolovranj ili Vranj. Prostor izmeću ovih brda do pola njihove visine ispunjen je teško prohodnim stijenama koje su sa pomenutim brdima bile položaj lijevog krila crnogorske vojske za boj na Carevu lazu.

Podnožje ili prvi nivo Velje gore izdiže se i završava kod tri sela: Gradac, Parci i Zagora.

Od ova tri sela izdiže se drugi ili srednji nivo do tri dola: Duboki do, Krstati do i Dugi do. Najinteresantniji je treći nivo ili vrh koji se diže od pomenuta tri dola.

Za Velju goru umaju tri pjesme koje su se mogle čuti od čobana Veljom gorom ili na igrankama naše omladine.

Na Veljoj gori ima tri pećine. Najznačajnija je Vilina pećina za koju se priča da je u njoj živjela vila.

Veljegorska vila, po predanju, bila je posestrima sa lovćenskom i durmitorskom tako da su dolazile u goste pa su povremeno u pećini živjele tri vile.

Kada je rovački vojvoda Vuksam Bulatović gradio crkvu na Veljoj gori za čitavo vrijeme gradnje u pećini su živjela tri stanara, vojvoda Vuksan i dva majstora što su došli sa vojvodom radi izgradnje crkve.

Najveća je pećina Ublić. Kada bi njoj neko izmjerio tri dimenzije uvjerio bi se da je dugačka nešto oko 13 metara, široka nešto oko 6 metara a visoka do sredine krova više od 4 metra. Sva je od jednog kamena, u njoj su povremeno za vrijeme rata drugog svjetskog živjele neke porodice.

Cjelokupna površina Velje gore po katastru ima tri kategorije vlasništva. 1. Crkvovina, 2. društveno ili komun i 3. privatno.

Komun je vlasništvo tri sela: Paraca, Gradca i Zagore.

Na Veljoj gori ima tri objekta: crkva, bistijerna i trigonometrijska tačka.

Najvažniji je objekat crkva, zadužbina vojvode Vuksana Bulatovića.

Crkva je rađena tri puta. Prvi put 1696. godine, drugi pot renovirana i dograđena 1903. godine i treći put obnovljena 2000. godine.

U međuvremenu crkva je manjim opravkama popravljana tri puta, krov dva puta a jednom su mijenjana vrata.

Crkva je osvještavana tri puta.

Osvještavala su je tri mitropolita, prvi put Sveti Petar Cetinjski, drugi put Mitrofan Ban i treći put Mitropolit Amfilohije Radović.

Posvećena je svecu u čijem veličanstvenom zvanju pored imena stoje tri riječi sveti, prorok i gromovnik Ilija.

Do obnove 2000. godine imala je troje vrata, glavna, ulazna na zapadnoj strani, sporedna na sjevernoj i oltarska vrata.

Drugi objekat je bistijerna u stanom kamenu od jednog komada sve bezmalo samo što nije samotvor.

Treći objekat je trigonometrijska tačka sa brojem 702 koji označava nadmorsku visinu Velje gore.

To je ujedno i mednik između tri vlasništva imovine: crkvovne, komuna i privatnog. Crkvu je kao što sam naveo podigao veliki vojvoda Vuksan Bulatović. Pošto se nastavlja sa trojkama da ukratko opišem kako je došao na ideju da gradi crkvu na Veljoj gori.

Turci su na prevaru uhapsili tri vojvode, rovačkog Vuksana Bulatovića, vasojevićkog vojvodu Vasa i vojvodu Liješa od Pipera. Zatvore ih u skadarski zatvor. Iz tog zatvora kroz gvozdene rešetke malog prozora ništa nijesu mogli viđeti sem vrh Velje gore. Vojvoda Vuksan dade sebi zavjet ako izađe živ iz zatvora da će na onom brdu podignuti crkvu.

Na Ilin-dan 2. avgusta skadarski vezir pošalje tri dželata, jednog sa skrivenom sabljom i dva pratioca da vojvodama odsijeku glave. Kada su dželati otvorili zatvorska vrata prozovu Vasojević Vasa i reknu mu da izlazi da ide kući, vojvoda izađe dželatu mu odsiječe glavu. Dva dželatova pratioca mrtvog vojvodu odnesu na drugu stranu zatvora. Zatim prozovu vojvodu Liješa od Pipera sa njim postupe kao i sa vasojevićkim vojvodom. Prozovu rovačkog vojvodu Vuksana. Vuksan izađe, odmah uoči neku krvavu mrlju i ustanovi šta se desilo.

Vojvoda upotrijebi tri svoje vrline: pamet, junaštvo i snagu. Na brzinu kaže dželatima da je na njemu zlatna košulja, da je zlato lako kvarljivo ako se okrvavi i da on želi čistu košulju da daruje turskom veziru. Zatraži da mu odriješe ruke da bi skinuo košulju. Dželati se slakome na zlato i odvežu mu ruke. U tom trenutku vojvoda hitro udari dželata nogom sa prednje strane. Dželat pada, udara glavom o vratnici zatvroskih vrata.

Vojvoda hitro uzima sablju, posiječe iznenađene dželatove pratioce a zatim i dželata.

Uspijeva da pobjegne sa otetom sabljom i na putu do Rovaca odmara po nekoliko dana kod tri prijatelja u Crmnici, na Čevu i u Zagredi. Nakon nekog vremena odmaranja i oporavka u Rovcima dođe na Gradac i podigne crkvu na Veljoj gori o čemu sam već pisao.

Prije neku godinu tri preduzeća iz Podgorice izgradila su na Veljoj gori tri objekta, repetitor i dvije poslovne kućice.

Prema nekim podacima crnogorska vojska je zaplijenila u toku boja na Carevu lazu nešto više od 40 turskih barjaka, manjih i većij jedinica i državnih. Od tog broja četa gradačko-paračka zaplijenila je tri, jednu veću i dvije manje. Barjaktar naše čete bio je vazda (tradicionalno) Raičković, tako da su tri zaplijenjene turske zastave date barjaktaru Raičkoviću. Jedna od tih zastava bila je veća i za Turke važna, pa su za njom tragali i ustanovili da je na Gradcu.

Tragajući za tom zastavom civilna turska delegacija je dolazila na Gradac tri puta. Pošto je nijesu uspjeli naći zaprijetili su da će udariti sa vojskom i uništiti Gradac.

Da bi je sakrio barjaktar Raičković i njegova dva rođaka, sve tri zastave zamoče u rastopljeni vosak i takve ih zakopaju u crkvi na Veljoj gori.

U vezi s tim sačuvana su tri podatka. Prvi da su zavoštane, drugi da su zakopane i treći da su od vrata na udaljenju od metar ipo.

Pala su u zaborav tri podatka. Prvi, od kojih od troje vrata, drugi u kojemu pravcu od vrata: pravo, lijevo ili desno i, treći, na kojoj dubini. S obzirom na dugo vrijeme kao i da je crkva bila izložena raznim nevremenima, prilikom obnove crkve 2000. godine se odustalo od traganja istih.

Treći nivo ili vrh Velje gore između okolnih brda izdiže se i skuplja u vidu sastavljena tri prsta kao da će da se u čudu krsti svemu ovome.

Ja bih ukratko svoj komentar sveo na tri riječi. Ovo nema niđe.

 

KRATKE PJESME O VELJOJ GORI

Prva

Velja goro krševita

kako si mi ponosita,

Velja goro brdo velje

ne gledam te od neđelje,

ne gledam te od neđelje

pa me na te vuku želje

Druga

Velja goro vrh od gore

vrhovi te drugi kore

vrhovi te drugi kore

salomi se malo dolje.

Velja gora odgovara

Slušajte me brda stara

ne mogu se salomiti

neću goste ostaviti

imam vile u pećinu

imam sveca na visinu

imam sveca i svetinju

Vuksanovu zadužbinu

Treća

Veljom gorom ovce pasu

čini mi se dragoga su

ovce pasu čaktar puca

veselo mi srce kuca.

Ja požurih do čaktara

al me dragi razočara

srce moje hvata tuga

kod dragoga bješe druga

moj dragane jadan bio

što si ovo uradio

neću više voljet njega

ja ću dragog vjernijega.

Ilija će prorok sveti

moje kletve prenijeti

 

IZ ISTORIJE CRKVE

Crkvu je izgradio rovački vojvoda Vuksan Bulatović 1696. godine.

Vojvoda Vuksan je došao na ideju za gradnju crkve na Veljoj gori u turskom zatvoru u Skadru iz kojeg je kroz mali prozor mogao vidjeti samo vrh Velje gore i zavjetovao se ako ikada izađe iz zatvora da će na tome vrhu podići crkvu.

Baš na Ilin-dan 2. avgusta skadarski vezir pošalje tri dželata sa skrivenom sabljom da trojici vojvoda posijeku glave. Kada su ga prozvali, vojvoda Vuksan je uspio da prevari dželate. Otme sablju, posiječe tri dželata i u bjegstvu posiječe stražara na mostu na Bojani i preko Crmnice, Čeva, Zagrede i Bjelopavlića sa otetom turskom sabljom pobjedonosno dođe junak u junačka Rovca.

Nakon nekoliko vremena odmaranja u Rovcima dođe na Gradac sa dva majstora radi gradnje crkve. Ispriča Gračanima i Parčanima ko je i zašto je došao.

Njegovu ideju mještani su svesrdno prihvatili i obećali mu svaku pomoć, a vojvoda je svakodnevno pričao o svom putovanju i uspjehu nad Turcima.

Za vrijeme gradnje vojvoda i dva majstora stanovali su u Vilinoj pećini a mještani su im donosili hranu.

Crkva je ozbiljnije obnavljana 1903. i 2000. godine. U obnovi finansijski je učestvovala Mitropolija Crnogorsko-primorska, mitropolit Amfilohije Radović, građani Rovaca i Lješanske nahije.

Majdan odgovarajućeg kamena za gradnju crkve nađen je na oko 800 metara a ploče od kamena za pokrivanje na oko 3 km daleko od crkve i sve su to ljudi nosili na ramenima uz veliki uspon i bez puta.

Crkva je posvećena SVETOM PROROKU – GROMOVNIKU ILIJI.

Crkva je osvještavana tri puta. Osvještavali su je tri mitropolita: Sveti Petar Cetinjski, Mitrofan Ban i Mitropolit Amfilohije Radović.

Crkva je saborna, narod se okuplja na Ilin-dan. Obavi se bogosluženje, poslije čega se nastavi sa programom uz čašu pića i malu zakusku.

 

Tekst koji ste upravo pročitali je preuzet iz knjige “Iz prošlosti Lješnjana i Rovčana”, autora Vida D. Đurišića, izdanje 2004. godine.